Odlomci sjećanja iz monografije MATURANTI BERANSKE GIMNAZIJE 1956/57. GODINE

Slavka Bogavac Lončarević: “BERANSKA SORBONA”

…Bili smo generacija čije djetinjstvo i mladost nisu bili ni malo lagodni, a još manje bezbrižni. Bilo je to vreme koje je pritiskalo breme rata i sve one mučne posljedice koje je rat ostavio za sobom.

Rasli smo i stasali pored manitog Lima, slušali njegov bučni tok, brojali njegove brzake i divili se njegovim tirkizno plavim virovima. Odneli smo iz tog kraja božje darove Limske doline i rajske korene zavičaja koji se ne zaboravljaju i ne kidaju.

Zebli smo na ledu i snijegu. Uz vatru iz furune sušili mokru i prozeblu obuću i pokisle knjige. Nije nam bilo teško. Sve nam je to davalo snagu i krila da izdržimo i idemo dalje.

Valjda nas je sve to ispunjavalo plemenitošću, bratskom toplinom i iskrenošću na kojoj se stvaralo i održavalo do današnjih dana naše drugarstvo. Takom smo i izrasli u generaciju uzornih ljudi, okrenutih stvaralaštvu, znanju i porodici.

Teško je naći pravu riječ koja bi izrazila naš životni put, našu snagu i ljepotu našeg drugarstva. Život i ljepota moje generacije ne mogu se tako lako izraziti u par riječi i na parčetu papira.

Zato se i radujem da ćemo se opet naći zajedno, da ćemo se skupiti tu, odakle smo krenuli, mada nas je život razbacao na sve strane svijeta.

U gimnaziji iz koje smo krenuli u svijet imali smo divnu generaciju drugova i drugarica i pravu elitu naših profesora. Oni, naši profesori su i na našem primjeru svojim entuzijazmom, znanjem i držanjem doprinijeli da Beranska gimnazija i ovog puta iznjedri tako veliki broj vrsnih intelektualaca i čestitih ljudi.

Zato valjda našu gimnaziju i zovu “Beranska Sorbona”.